Ravnikar je više puta s gorčinom konstatirao da Ljubljana nema karakter nacionalne prijestolnice, jer joj nedostaju klasicistička arhitektura i velegradski potezi. 1960. godine, kada je pobijedio na natječaju za urbanističko-arhitektonski koncept kompleksa Trga revolucije (danas Trg republike), u članku o razvoju moderne Ljubljane napisao je: «U izvjesnom je vremenskom zaostajanju iza zapadnih gradova i Ljubljanu dotaknuo svježi vjetar urbanističkih reformi iz sredine XIX. stoljeća, najpoznatijih po Haussmannovim reformama i projektima u Parizu… Kao uzor i vizualnu predodžbu tada traženoga gradskog prostora moramo zamisliti praktični, širokoj uporabi prilagođeni klasicizam…» Za našega su najpoznatijeg predstavnika moderne arhitekture takva opažanja djelovala neobično i za ono vrijeme teško shvatljivo.

S tim u vezi treba se prisjetiti da je Ljubljana bila još 1921. godine, kada se je Plečnik vratio iz Praga, mali provincijski grad s nešto više od 40 000 stanovnika. Plečniku je pošlo za rukom s nekoliko ključnih urbanističkih poteza i značajnih građevina te brojnim zahvatima u javni prostor promijeniti provincijski karakter grada, i dati Ljubljani prepoznatljive velegradske kvalitete. No, pitanje modernoga gradskog središta ostalo je nedorečeno. I upravo je Trg revolucije trebao dati gradu nešto potrebnoga reprezentativnog sjaja.